Ulje od konoplje- Rick Simpson

Ulje od konoplje

 

Vutropedija.com se ograđuje od zlouporabe te ne savjetuje korištenje ilegalnih sredstava .

Recept za Rick Simpson ulje od konoplje:

Obično radim s pola ili više kila cvijeta vrlo potentne visokokvalitetne indice ili indica dominantnog križanca sa sativom. 30 grama dobrog cvijeta uglavnom će proizvesti tri do četiri grama visokokvalitetnog ulja, ali količina proizvedenog ulja varirat će od sorte do sorte. Sve dok ne obradite materijal s kojim radite, nikad niste sigurni koliko ćete ulja zapravo dobiti. U prosjeku, pola kile dobrog cvijeta uglavnom će proizvesti oko 60 grama visokokvalitetnog ulja, a od nekih sorti ponekad možete dobiti čak i znatno više.

Izgleda kako mnogi vjeruju da ulje mora biti jantarske boje i da bi trebalo biti providno. Ulja koja bih proizveo često bi pokazala te osobine, ali ne i uvijek. Boja i tekstura ulja koja proizvodite, u velikoj mjeri ovise o sorti, postupku i otapalu koje koristite prilikom proizvodnje. Nemojte se brinuti ako ulja koja proizvedete budu tamnije boje. To ne znači da takva ulja nisu moćan lijek. Doista, neka od najjačih ulja koje sam ikada proizveo bila su tamnije boje i imala su željeni ljekoviti učinak.

Mislim da bi ove upute svakome trebale proizvodnju ulja činiti vrlo jednostavnom, međutim, prije nego što počnete, provjerite imate li sve što će vam trebati da ga pravilno proizvedete. Sve što vam treba je: početni materijal, otapalo, duži i deblji štap ili letva (nelakirano), dvije plastične kante, nekoliko manjih spremnika s lijevcima, filteri za kavu, električno kuhalo za rižu, ventilator, mjerna posuda od inoksa, grijalo za kavu i šprice.

Proces koji ću ovdje opisati uključuje dvostruko pranje početnog materijala s dobrim otapalom poput čistog benzina ili 99.9% izopropilnog alkohola, a ta otapala služe za odstranjivanje smole s biljnog materijala. Benzin se dokazao kao vrlo dobro otapalo za proizvodnju ulja i također je vrlo jeftin u odnosu na cijene drugih otapala. Dolazi u različitim oblicima i pod različitim imenima, ali otapalo koje sam ja koristio u Kanadi zove se laki benzin* (*eng. light naphtha. Zbog terminologije, u mnogim krajevima svijeta došlo je do nesporazuma u vezi otapala koja se koriste pri proizvodnji ulja od konoplje. Laki benzin je dosta širok pojam koji može predstavljati razne ugljikovodike i alkane i njihove mješavine. Laki benzin koji se spominje u ovoj knjizi čista je mješavina heksana i pentana. Alkani koje laki benzini mogu sadržavati kod nas se ne pronalaze u čistom obliku u dućanima mješovite robe već u specijaliziranim trgovinama što prodaju kemijske supstance, a budući da nismo naftaška zemlja, te zbog uspostavljenih regulativa, takva otapala nisu toliko ni jeftina. Zajedno s lakim benzinima, evo par otapala koja su ujedno i najbolja za svrhu: Eter, koji bi ujedno trebao biti i najskuplji, a koji zbog potražnje zna biti i znatno jeftiniji od recimo pentana ili heksana, najbolje je otapalo jer je najselektivnije, međutim, zbog volatilnosti, ne preporuča se pri izradi ulja električnim kuhalom za rižu već samo specijalno izrađenim destilatorom. Odmah za njim kao najbolje otapalo je heksan i/ili pentan, zatim ekstra čisti medicinski benzin, pa izopropilni 99.9%-tni alkohol. Izopropilni 99.9%-tni alkohol nije toliko selektivan i za sobom više vuče biljni materijal koji u sebi sadrži toksine, jer konoplja sama po sebi pročišćava zemlju koja može biti tretirana raznim sintetičkim supstancama poput raznih gnojiva i ostalih sredstava koja se koriste za zaštitu biljaka. Navedena tri otapala i izopropilni 99.9%-tni alkohol, u pomanjkanju izbora, najbolja su otapala za ovu svrhu. Od svih otapala, izopropilni 99.9%-tni alkohol ima i najvišu točku vrelišta od ~82°C. Točka vrelišta ekstra čistog medicinskog benzina je ~60°C; heksana ~69°C; pentana ~36°C; etera ~35°C. Osim u pomanjkanju navedenog izbora, ostali benzini i otapala se ne preporučaju. Međutim, u tom slučaju, prije nego što kupite bilo koje otapalo, pogledajte tehnički list proizvoda koji želite kupiti i raspon vrelišta koji govori o isparavanju elemenata koji se u tom otapalu nalaze. Rasponi vrelišta raznih benzina za čišćenje koje možete pronaći u trgovinama mješovite robe uglavnom se kreću od ~90°C do ~160°C, a kod nekih čak i do ~180°C. Uz takva vrelišta, od kojih neka prelaze 100°C, razni toksini i aditivi poput toluena, teških metala, aroma, bojila i sl. ne mogu se izbaciti prilikom izrade ulja u električnom kuhalu za rižu, u kojem sadržaj ne bi trebao preći temperaturu od ~110°C. Neki od kanabinoida već isparavaju blizu 150°C, pa kad bi zagrijavanjem htjeli izbaciti ostatak aditiva u otapalu, prije bi izbacili neke od kanabinoida koji promoviraju liječenje, umjesto štetnih supstanci  koje su ostale. Dakle, treba paziti da raspon vrelišta otapala, ako je moguće, ne prelazi vrelište vode, jer kad voda ispari ona je ujedno i pokazatelj da u ulju više nema otapala. S druge strane, treba imati na umu da je ulje od pravih i pravilno uzgojenih indica sorti toliko potentno i ljekovito, da i kad bi ostala manja količina otapala, ne bi imala velik utjecaj na liječenje jer bi ulje neutraliziralo bilo kakve štetne i otrovne učinke. Međutim, držeći se ovih savjeta o tome ne treba brinuti jer time osiguravate da do toga ni ne dođe. S time u vidu, toplo se preporuča navedeno). Ako odete u trgovinu boja, lakova i goriva, ne bi trebali imati previše problema da ga pronađete. Benzin ima mnoge industrijske svrhe i često se koristi za odmašćivanje dijelova motora i sl., pa sam siguran da ne bi trebali imati problema s pronalaženjem onoga što vam je potrebno. Da vam malo bolje predočim o kakvoj se supstanci radi, evo još par od mnogih primjera korištenja. To je ista supstanca koja se koristi za gorivo Coleman lampi i vanjskih peći, ali na žalost, Coleman gorivima dodaju se inhibitori za koroziju, pa takvo gorivo ne preporučam za proizvodnju ulja. Također, u mnogim zemljama svijeta dostupan je i medicinski benzin koji je malo skuplji i obično ga je teže nabaviti, međutim, nisam uočio nikakvu značajnu razliku između lakog benzina i njegove medicinske inačice.

U proizvodnji ulja može se koristiti i butan, ali budući da je vrlo nestabilan i zahtijeva upotrebu skupe opreme kako bi se neutralizirala opasnost, ne preporučam njegovu upotrebu skupe opreme kako bi se neutralizirala opasnost, ne preporučam njegovu upotrebu za proizvodnju tog lijeka. Osim toga, proizvodnja ulja pomoću butana ne dekarboksilira gotov proizvod, pa ulja proizvedena na taj način manje su medicinski učinkovita ako se ne odradi dodatan proces dekarboksilacije.

Jedina otapala s kojima sam do sada imao izravno iskustvo su eter, laki benzin i 99.9% izopropilni alkohol. Eter mi je najdraže otapalo, ali i skup, i uglavnom ga je prilično teško nabaviti. Budući da je zbog svojih para vrlo nestabilan i opasan za rad, smatram da je eter bolje koristiti u zatvorenim uređajima prilagođenim za destilaciju. Eter i laki benzin oboje su po prirodi selektivnija otapala. To znači da alkohol nije sasvim učinkovit kao otapalo, ali ipak je sasvim solidan. Alkohol će iz početnog materijala izvući više klorofila i zbog toga će ulja proizvedena alkoholom obično biti osjetno tamnije boje. Da bi otapalo bilo učinkovito, trebalo bi biti 100% čisto, a 100% alkohol vrlo je skup i vrlo ga je teško nabaviti. S druge strane, laki benzin je vrlo jeftin i obično ga je lako pronaći. Odmah nakon etera, laki benzin je moj najdraži izbor.

Sva ta otapala, uključujući i alkohol, po prirodi su otrovna, no ako budete pravilno slijedili ove upute, ostatak otapala u gotovom ulju bit će nebitan. Kad se gotov proizvod ohladi na sobnoj temperaturi, više izgleda kao gusta mast nego ulje i ne može biti manje otrovan. Čak i da ostane otapala u tragovima, ulje će neutralizirati bilo kakve štetne i otrovne učinke. U biti, sve što se radi je ispiranje ljekovite smole s cvijeta konoplje. Tada, nakon što se mješavina otapala i ulja isfiltrira, a otapalo prokuha, dobili ste smolu u njenom najljekovitijem obliku.

Za najbolji rezultat, početni materijal mora biti što suši. Osigurajte da je prostor u kojem radite dobro provjetren, da nema iskrenja, bilo kakvog plamena ili usijanih elemenata. Za početak, u duboku posudu stavite početni materijal kako biste spriječili da mješavina ulja i otapala ne prska prilikom ispiranja. Zatim, cvjetove namočite otapalom koje ćete koristiti i zgnječite ih pomoću dugačke drvene letve ili štapa. Nakon što ste ih zgnječili, dodajte još otapala sve dok materijal ne bude potpuno uronjen u otapalo. S letvom koju ste ranije koristili, gnječite cvjetove otprilike tri minute. Zatim, polako ulijte mješavinu otapala i ulja u drugu čistu posudu, a početni materijal ostavite u izvornoj posudi kako bi se po drugi put mogao isprati.

Početni materijal opet zalijte novim otapalom sve dok ga još jednom potpuno ne potopite, a zatim ga tri minute ponovo gnječite štapom koji ste ranije koristili. Novo dobivenu mješavinu tada ulijte u istu posudu koja sadrži mješavinu otapala i ulja iz prvog pranja. Treće pranje biljnog materijala daje vrlo malo ulja i od male je ili nikakve koristi kao lijek. Prvo pranje s početnog materijala ispire 70 do 80% postojeće smole. Drugo pranje uklanja svu preostalu smolu koja je od koristi.

Ulja dobivena iz prvog pranja medicinski su najpotentnija, međutim, ako se koristi visokokvalitetan početni materijal, ulje drugog pranja također je korisno. Ako iz nekog razloga morate raditi s materijalom koji nije toliko potentan kao što bi trebao biti, najbolje je koristiti ulje samo iz prvog pranja, a pogotovo što se tiče interne upotrebe. U tom slučaju trebalo bi početi uzgajati ili potražiti početni materijal koji je bolje kvalitete. Zapamtite, kvaliteta je bitnija od kvantitete, a što je bolji početni materijal, bolji će biti i lijek.

Upotrijebite čiste kanistere za vodu ili nešto slično s manjim otvorom na vrhu. U njih umetnite lijevke, a zatim u lijevke stavite velike filtere za kavu. Mješavina otapala i ulja prvog i drugog pranja nalijte u filtere za kavu. Mješavinu otapala i ulja prvog i drugog pranja nalijte u filtere za kavu i pričekajte da ta mješavina otkaplje kroz filtere kako bi se uklonio neželjeni biljni materijal. Što više lijevaka i posuda koristili, to će se brže isfiltrirati. Jednom kad se mješavina otapala i ulja isfiltrira, spremna je za izbacivanje otapala iskuhavanjem.

Ako ga već nemate, kupite jeftino i veće električno kuhalo za rižu kojem se može maknuti poklopac, a koje ima visoku i nisku toplinsku postavku koja služi pri iskuhavanju otapala iz ulja. Osigurajte da je kuhalo u dobro provjetrenom prostoru, a ventilator stavite blizu kako bi otpuhivao pare uzavrelog otapala. To će spriječiti opasnost od kondenzacije para. Električna kuhala za rižu dizajnirana su da ne zagore rižu dok se kuha. Ugrađeni temperaturni senzori automatski će prebaciti na nisku toplinsku postavku ako temperatura unutar kuhala postane previsoka.

Ako prilikom proizvodnje ulja temperatura premaši nešto više od 150°C, kanabinoidi će početi isparavati, a naravno, ne želite da se to desi. Ako kuhalo radi ispravno, automatski će prijeći s visoke toplinske postavke na otprilike 110°C. Ta temperatura je iznad temperature pri kojoj se zbiva dekarboksilacija, a još uvijek je daleko ispod točke u kojoj bi THC i drugi kanabinoidi počeli isparavati. Budući da eliminira bilo kakvu opasnost po ulje, to je razlog zbog kojeg ljudima, koji ga nikad prije nisu proizvodili, čvrsto preporučam upotrebu električnog kuhala za rižu. Plus toga, gotovo ulje već je dekarboksilirano, što je također bitno da se postigne njegov puni medicinski potencijal.

Preporučam da za proizvodnju ulja ljudi ne pokušavaju koristiti spora kuhala i slične uređaje. Kad sam prvi put pokušao proizvesti ulje koristio sam sporo kuhalo, a pošto nisam znao koliku toplinu ti uređaji mogu razviti, ulje se pregrijalo i uništilo. Prema tome, smatram da je najpametnije da početnik započne s upotrebom električnog kuhala za rižu i pažljivo slijedi naše upute. Na taj način uštedit će si puno muke i truda.

Kako bi se taj lijek proizveo, također se može koristiti i destilator, a povrh toga, on može povratiti i otapalo koje koristi. Ta metode doista ima mnogo više smisla nego metoda s električnim kuhalom za rižu, ali destilatori koji su predviđeni za sigurno iskuhavanje otapala jako su skupi i većina ljudi niti ne zna na pravilan način upravljati takvim uređajima. Ako je dostupan, osobno preferiram koristiti destilator, ali u nekim zemljama posjedovanje destilatora je čak i protuzakonito. Ako se ozbiljno želite baviti proizvodnjom ulja i želite ga proizvoditi na veliko, proučite destilaciju i educirajte se o pravilnoj upotrebi te opreme.

Uvijek se pobrinite da u prostoru u kojem radite nema iskrenja, bilo kakvog plamena, ili usijanih elemenata, a naročito dok iskuhavate otapalo i tom prilikom punite kuhalo, jer pare koje otapalo stvara vrlo su zapaljive i toksične. Tim procesom služio sam se tisuće puta i nikada nisam doživio nezgodu, ali zbog vaše vlastite sigurnosti, molim vas da slijedite upute i osigurate da je prostor dobro provjetren. Također, upozoravam vas da izbjegavate udisanje para koje otapala proizvode, jer svakome u blizini, mogle bi prouzročiti neugodne posljedice.

Provjerite radi li ventilator i proizvodi li dovoljno zračne struje da otpuhuje pare, a potom napunite kuhalo do otprilike 3/4 kapaciteta. To će vam omogućiti dovoljno prostora da mješavina otapala i ulja iskuhava bez izlijevanja. Namjestite kuhalo na visoku toplinsku postavku i započnite s iskuhavanjem otapala. Nikada to nemojte činiti bez upotrebe ventilatora, jer pare se mogu kondenzirati i u dodiru s grijačem mogu izazvati požar.

Kako razina otapala u kuhalu bude opadala, pažljivo nastavite dolijevati preostalu mješavinu otapala i ulja sve dok je cijelu ne potrošite. Kad se unutar kuhala razina mješavine otapala i ulja po zadnji put snizi na otprilike 5cm, dodajte 10 do 12 kapi vode u preostalu mješavinu. Ta mala količina vode omogućit će preostalom otapalu da lakše ispari s ulja koje će ostati u kuhalu.

Kad preostane vrlo malo te mješavine, obično stavim rukavice, podignem kuhalo i počnem vrtjeti njegov sadržaj. To se radi uz strujanje ventilatora koji odnosi pare, a taj postupak može lagano ubrzati završni proces. Ubrzo, kuhalo automatski prebaci visoku toplinsku postavku na nisku. Nakon što zadnje kapi otapala budu isparavale, u kuhalu ćete čuti pucketav zvuk ulja, a u samom ulju koje je preostalo, vidjet ćete dosta mjehurića. Također, primjetit ćete nešto što izgleda kao mala količina dima ili pare koja dolazi direktno s ulja u kuhalu, ali nemojte se zabrinuti, jer to je uglavnom samo para od nekoliko kapi vode koju ste nadodali. Nakon što se električno kuhalo za rižu automatski prebaci na nisku toplinsku postavku, obično ga pustim da se ohladi dok se opet ne bude moglo prebaciti na visoku toplinsku postavku. Nakon što se kuhalo po drugi put automatski prebaci na nisku toplinsku postavku, tada iz kuhala izvadim unutarnju posudu i njezin sadržaj prelijem u mjernu posudu od inoksa.

U posudi kuhala ostat će vrlo mala količina ulja koju će biti nemoguće izvući, ali možete je pokupiti uz pomoć korice kruha koja će upiti ulje dok još uvijek bude toplo. Tada, manju količinu tog kruha možete pojesti kao lijek, ali ne zaboravite da ponekad može proći i više od sat vremena prije nego što osjetite efekte tog ulja. Prema tome, budite oprezni koliko takvog kruha konzumirate, jer čak i vrlo mala količina može vas uspavati i na nekoliko sati; baš kao što bi to učinilo i samo ulje. Još jedan dobar način da posudu očistite od preostalog ulja je da ju isperete s malom količinom alkohola i proizvedete tinkturu ulja od konoplje.

Takva tinktura može biti veoma učinkovita u liječenju kožnih bolesti, a vrlo mala količina zahvatit će šire područje i to će vam svakako uštedjeti novac. Budući da često volim miješati ulja nekoliko različitih sorti, preostalo ulje u posudi obično stavim do sljedeće izrade. Miješanjem ulja različitih sorti dobivate spektar ljekovitih svojstava svih tih raznih ulja, a uočio sam kako su takva ulja vrlo učinkovita u liječenju bilo kakvih dijagnoza. Ako na raspolaganju imate puno različitih sorti dobre konoplje, smatram da je dobra ideja pomiješati ulja, međutim, ako to ne učinite, vjerujem da će ulje samo jedne sorte vjerojatno zadovoljiti sve vaše potrebe.

Kako bi sva voda što je ostala u ulju isparila, ulje koje ste ulili u mjernu posudu od inoksa stavite na blagi uređaj za grijanje, poput grijala za kavu. Dosta često potrebno je vrlo malo vremena da preostala voda ispari, međutim, neke sorte proizvode više prirodnih terpentina od drugih koji mogu uzrokovati da ulje koje ste stavili na grijalo za kavu duže vrijeme ispušta mjehuriće. Kod takvih ulja ta aktivnost zna potrajati dosta dugo. Kad ulje na grijalu za kavu prestane ispuštati mjehuriće i više nema vidljive aktivnosti, maknite ga s grijala da se malo ohladi. Drugi način da dovršite proces izrade ulja bez upotrebe grijala za kavu je da u pećnicu postavljenu na 120°C stavite ulje na otprilike sat vremena. Obje metode će dekarboksilirati ulje, a ostatak otapala, ako ga uopće ima, ne bi trebao biti problem.

Zatim uzmite plastične tubice ili šprice bez igli koje su dostupne u mjesnim ljekarnama. Toplo ulje lagano uvucite i ostavite ga da se hladi. Vrlo brzo, smola će se pretvoriti u supstancu sličnoj gustoj masti.

Kad se ohladi, smola je ponekad toliko gusta i može je biti teško istisnuti iz šprice. Ako se to desi, samo stavite špricu u čašu vruće vode i vrlo brzo moći ćete puno lakše istisnuti vašu dozu. Ponekad će pacijent istisnuti previše ulja, no u tom slučaju samo povucite špricu na natrag i višak ulja obično će se bez previše poteškoća vratiti natrag u špricu.

Pola kile suhog materijala u prosjeku će zahtijevati osam do devet litara otapala za dva nužna ispiranja. Ako ulje želite proizvesti od manje ili više početnog materijala, na osnovu navedenog, u grubo izračunajte koliko otapala će vam biti potrebno. Od početka do kraja obično treba tri do četiri sata da se završi cijeli proces, a potom, lijek je spreman za korištenje.

Također treba spomenuti i da to ulje ima izuzetno dug rok trajanja. Međutim, za dugotrajno pohranjivanje stavio bih ga u tamnu staklenu bocu s čvrstim čepom ili u posudu od inoksa. Ako ga se pohrani na hladno i tamno mjesto, svoju ljekovitu moć može zadržati godinama.

Isprva, nekima se može činiti zastrašujuće pokušati proizvesti vlastiti lijek, ali taj proces je zaista vrlo jednostavan. Sve što morate učiniti je pažljivo slijediti upute, a nakon što nekoliko puta taj lijek proizvedete, vidjet ćete da to u biti nije ništa teže nego napraviti šalicu kave. Jednom kad proizvedete vlastiti lijek, nestat će sva misterija medicina, a u većini slučajeva više se nećete morati oslanjati ni na doktore, jer s ovim znanjem, upravo ste postali sam svoj liječnik.Ovo je koliko često koristiti:

Neka ljudi započnu s minijaturnim dozama veličine pola zrna suhe kratkozrnate riže. Iako je ulje bezopasno, za one koji tek počinju s terapijom, manje je bolje nego više. U početku neka uzimaju samo jedan mali trun te čudesne tvari svakih osam sati, a zatim, svaka četiri dana nek povećavaju dozu i uskoro će povećati prag tolerancije. Ako osoba kaže da učinke uopće nije osjetila ili ih je osjetila samo malo, to smatram dobrom početničkom dozom. Dakle, na samom početku samo trunku lijeka želite unijeti u njihov organizam, kako bi se na njega mogli priviknuti.

Nikad se točno ne zna kako će osoba reagirati, stoga nastavite polako i sve dok pacijent ne dođe do količine od jednog grama unutar 24 sata, svaka četiri dana povećavajte dozu. Jednom kad se naviknu na taj lijek, najbolji način liječenja i održavanja tolerancije je da im svakih osam sati dajete dozu od otprilike trećine grama. Ipak, one koji doživljavaju poteškoće želio bih podsjetiti da se njihova doza može podizati i sporije, ali za najbolje rezultate ulje bi trebalo progutati što je brže moguće.

To su upute o doziranju koje preporučam u slučaju kad pacijent dovoljno brzo može podići svoju toleranciju. Ako se pridržava ovog protokola, unutar tri tjedna mnogi pacijenti mogu doći do količine od trećine grama svakih osam sati. Međutim, u prosjeku je većini pacijenata potrebno četiri do pet tjedana dok ne dođu do doze od te količine, a kad to postignu, moraju nastaviti uzimati gram na dan sve dok se ne izliječe ili dok se njihovo stanje ne stavi pod kontrolu. Taj lijek volim dostavljati u plastičnim špricama bez igli koje imaju mali otvor putem kojeg se ulje može istisnuti. Dostavljanjem ulja na taj način, pacijentima se olakšava mjerenje doza i ujedno se sprečava da strane tvari kontaminiraju lijek.

Svima najlakši način da se shvati koliku količinu bi se trebalo uzimati je da se ona usporedi s nečime poput suhe kratkozrnate riže. Početnička doza trebala bi biti otprilike pola takvog zrna, a to je dužina od oko 3mm i taj iznos otprilike je jednak četvrtini kapljice ulja. U nekim slučajevima, onima s vrlo niskom tolerancijom moglo bi čak i to biti previše za početak, pa je potrebno započeti s još manjim dozama. Doze te količine trebalo bi piti tri put dnevno; rano u jutro, sredinom poslijepodneva, te oko sat vremena prije nego što pacijent ode u krevet. Kako bi uzeo svoju prvu dozu, sve što početnik treba učiniti je iz plastične šprice istisnuti ekvivalent od pola zrna suhe kratkozrnate riže. Iako pričamo o vrlo maloj količini koja neće naštetiti pacijentu, zbog svoje potencije ta supstanca mora se obzirno koristiti.

Nakon četiri dana na takvim dozama, doze se udvostručuju i tada su podjednake veličini zrna riže, odnosno, podjednake su dozama koje su, kad se istisnu iz šprice, dugačke otprilike 6mm. Zatim, četiri dana kasnije, doze se opet udvostručuju i to se nastavlja svaka četiri dana, sve dok pacijent ne dođe do količine od 16 zrna riže po dozi. Taj iznos otprilike je jednak dozi od osam do devet kapljica ulja, što je u grubo jedna trećina grama.

Jedan mililitar je po težini tek nešto sitno više od jednog grama, pa ako pacijenti žele, prilikom određivanja doza mogu se koristiti tom mjerom. Od tog trenutka pacijenti najčešće nastavljaju s takvom dozom sve dok ne postignu željene rezultate s njihovim zdravstvenim stanjima. Bit će pacijenata koji neće biti u stanju tom brzinom povećavati svoje doze, ali pozivam ih da ih pokušaju povećati što je brže moguće kako bi ulje moglo riješiti njihove probleme. Bit će i onih koji će taj lijek moći uzimati i puno brže, a sve dok se prilikom konzumacije pacijent nalazi u svojoj zoni komforta, s takvim režimom doista nemam problema, jer to znači da će se pacijent samo brže izliječiti. U svakom slučaju, smatram da bi prilikom korištenja tog lijeka pacijenti trebali ostati u svojoj zoni komforta. Međutim, također smatram i da se svi oni s ozbiljnim bolestima ne bi trebali igrati s tom supstancom, jer ako se ne uzima pravilno, možda neće biti u stanju izliječiti bolest za koju je namijenjena.

Ako možete nabaviti cvjetove visokokvalitetne indica sorte, proizvedeno ulje bit će iznimno sedativno. To je efekt koji će ulje imati ako ste proizveli pravo Ulje Ricka Simpsona, i nakon toga se više ne bi trebali brinuti. Pacijenti jednostavno zaspu i nakon nekog vremena se probude. Možda će se u početku neki osjećati malo opijeno, ali to im neće naštetiti i obično u roku od sat vremena nakon što se dignu, osjećaj uspavanosti nestane. Ako je ulje proizvedeno od sativa sorti konoplje, očekujte nevolje i dugotrajnu energizirajuću sativa opijenost. Jednostavno ne želite da ljudi s teškim bolestima, poput raka, uzimaju ulje s takvim učincima, naročito zbog toga što pacijenti neće primiti ljekovite blagodati koje dobre indice pružaju. Ne vole svi osjećaj opijenosti, a za liječenje nije ni potrebno biti pretjerano opijen tom supstancom. Međutim, u nekim slučajevima, kad je život pacijenata ugrožen, davanje većih doza možda je i jedini način koji im može spasiti život.

Važno je da pacijent tri put dnevno unese lijek u organizam. Pacijent ga jednostavno može nanijeti na svoj prst, a zatim ga ostrugati sa zubima. Tada treba uzeti čašu hladne vode ili čaja i trebao bi ga lako moći progutati. Neke sorte daju ekstrakt koji nema ugodan okus, ali to je vrlo lako riješiti. Jednostavno nanesite dozu na komadić pupice kruha i preklopite; stavite je pacijentu u usta i dajte mu da popije čašu vode. Ista stvar također se može učiniti uz pomoć banane ili neke druge vrste voća. Bit svega je da ulje uđe u pacijentov organizam što je prije moguće, no isto tako smatram da bi pacijent trebao ostati u svojoj zoni komforta.

Svatko je drukčiji pa se tolerancija na taj lijek razlikuje od osobe do osobe. Stoga, osigurajte da se pacijent dobro osjeća u odnosu na količinu koju uzima. Kod mnogih teških bolesti vrlo je važno da pacijenti što brže uzmu taj lijek, jer na taj način imaju veće šanse da prežive. Kao što sam već i spomenuo, iako je ulje bezopasno, ako ga se previše uzme, pacijentima to iskustvo često nije prijatno. Prema tome, polako podižite dozu jer će na taj način postati komforni s njegovom upotrebom. Ipak, kako volimo reći, agresivne bolesti treba agresivno liječiti. Prema tome, da imam bolest opasnu po život, u najkraćem mogućem roku progutao bih što više tog ekstrakta.

Standardni tretman za vraćanje vašeg tijela u dobro zdravstveno stanje je 60 grama visokokvalitnenog ulja  koje se treba progutati tokom jednog tromjesečja. Oni koji su prošli kemoterapiju i zračenje, trebali bi oralno uzeti od 120 do 180 grama ulja, i to što je prije moguće. Obično već 60g može izliječiti neki teži oblik raka, međutim, za one koje je zdravstveni sustav oštetio, često je potrebno i više kako bi se spriječilo da se rak vrati i da se ukloni šteta koju su te terapije nanijele.

Nakon što je pacijent ozdravio, doze možete smanjiti na jedan ili dva grama mjesečno, ili na koliko god ta osoba želi uzimati. Iz naše perspektive, što više to bolje. Nemojte preskakati održavalačke doze jer one su bitne za održavanje dobrog zdravlja. Gram na mjesec ili kap na dan nakon posla u večernjim satima ne zvuči puno, ali to bi trebalo biti dovoljno da vaše tijelo održite zdravim.

Osim toga, pacijentima preporučam da koriste i druge prirodne namirnice u kombinaciji s uljem, poput sjemenki jabuke i pšenične trave. Iz mog iskustva, pacijentima bih također dao i sjemenke konoplje, jer ulje koje sadrže puno je hranjivih tvari i dobro je za tijelo. Također smatram da bi pacijenti trebali što je prije moguće povisiti svoj pH tijela konzumiranjem namirnica poput lubenice, sode bikarbone, limunovog soka, itd. Smatram da je to izuzetno bitno i da pacijenti imaju mnogo bolje šanse da ozdrave ako i na taj način pomognu svom organizmu. Također, pacijenti bi trebali jesti više sirovog voća i povrća, manje mesa, a naročito mesnih prerađevina koje sadrže puno više toksina. Čvrsto vjerujem i u korištenje sokovnika i smatram da velike doze vitamina C također mogu biti od ogromne korist. Osim toga, smatram da bi šećer trebalo izbjegavati jer u biti potiče rast stanica raka, pa pacijentima preporučam da umjesto šećera koriste prirodne zaslađivače poput meda. Isto tako vjerujem i u upotrebu prirodnih supstanci poput vitamina B17 koji se može uzimati zajedno s uljem, a koji im također može poboljšati šanse da prežive.

Preuzeto iz knjige Ricka Simpsona: “Rick Simpson’s story”

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*