Uz pravu dozu, kanabis ima opuštajuće učinke koji mogu pomoći u ublažavanju tjeskobe i upravljanju bolovima . Međutim, poznato je da je pravu dozu teško odrediti, a samo malo previše može proizvesti dramatično suprotan učinak: iskustvo koje rekreativni korisnici ponekad nazivaju “paranojom”, akutnom tjeskobom i panikom. Takvu akutnu tjeskobu obično prijavljuju ljudi koji traže hitnu pomoć zbog trovanja izazvanog kanabisom, piše Scientificamerican.com.
Ali jedan od mnogih aromatičnih spojeva koji se prirodno nalaze u biljci kanabisa zapravo može ublažiti ove učinke koji izazivaju tjeskobu , prema novom istraživanju objavljenom ovog mjeseca u časopisu Ovisnost. Nalazi sugeriraju da bi sorte kanabisa s visokom koncentracijom ovog citrusnog spoja, nazvanog d-limonen, mogle pomoći nekim korisnicima da izbjegnu tjeskobne reakcije i tako izvuku više koristi od terapeutskog potencijala marihuane.
Biljke kanabisa sadrže više od 500 kemijskih spojeva. Kanabinoid tetrahidrokanabinol (THC) je onaj koji uzrokuje uzbuđenje, a vjeruje se da drugi kanabinoidi (kao što je kanabidiol ili CBD) također utječu na iskustvo. Biljka također sadrži stotine aromatičnih spojeva zvanih terpeni, koji joj daju poseban profil mirisa. Desetljećima su istraživači, uzgajivači i entuzijasti kanabisa podjednako nagađali da postoji nešto posebno u učinku konzumiranja proizvoda napravljenih od cijelih cvjetova umjesto pojedinačnih spojeva — poput THC-a ili CBD-a — selektivno izoliranih iz biljke. Ovaj koncept “efekta okruženja” proizašao je iz eksperimenata koji su, čini se, pokazali da proizvodi od cijele biljke proizvode drugačije iskustvo od samog THC-a.
‘Postoji sinergija’
Ideja je “da je cjelina veća od zbroja svojih dijelova, da postoji sinergija”, kaže Ryan Vandrey, bihevioralni farmakolog sa Sveučilišta Johns Hopkins i stariji autor nove studije. No znanstvenici ne znaju djeluje li ovaj učinak niti kako bi mogao, uglavnom zbog velikog broja uključenih kemikalija.
Unatoč nedostatku jasnih znanstvenih dokaza o efektu okruženja, ova je ideja imala veliki utjecaj na način na koji industrija uzgaja i prodaje različite vrste kanabisa, kaže Vandrey. “Puno je tvrdnji tvrtki o učincima određenih vrsta proizvoda od kanabisa bez empirijskih podataka koji bi to potvrdili”, kaže. Neke od ovih tvrdnji upućuju na pregledni rad psihofarmakološkog istraživača Ethana Russoa iz 2011. , sada izvršnog direktora CReDO Sciencea i koautora nove studije. Russoov rad iz 2011. navodi studije na životinjama i ljudima (u kontekstu koji nije kanabis) koji pokazuju da terpen d-limonen ima svojstva smanjenja anksioznosti. Međutim, pitanje ima li isti učinak na konzumaciju kanabisa nikada nije ispitano. Tako je Russo nazvao Vandreya i pitao bi li bio voljan napraviti eksperiment.
“Bio sam veliki skeptik koji je ulazio u ovu studiju”, kaže Vandrey. Nije očekivao da će te “relativno male koncentracije spojeva” imati značajan utjecaj na ukupne učinke kanabisa. Kako bi testirali hoće li, on i njegov tim regrutirali su sudionike koji nisu redoviti konzumenti kanabisa, ali su prijavili da su u prošlosti imali tjeskobnu reakciju na kanabis. Dvadeset sudionika završilo je devet randomiziranih testova u kojima su udisali kombinacije različitih razina isparenog THC-a i d-limonena ili placebo vodene pare. Istraživanje je bilo dvostruko slijepo, tako da ni sudionici ni istraživači nisu znali koje su aktivne spojeve, ako ih je uopće, sudionici primili u bilo kojem trenutku. (Sudionici su izdahnuli kroz filter kako ne bi mogli pogoditi na temelju mirisa.) Nakon toga je 12 od 20 sudionika završilo dodatni test u kojem su primili još veće doze d-limonena, zajedno s THC-om.
Koncentracija d-limonena raste proporcionalno THC-u
Tijekom svakog testa, istraživači su nekoliko puta uzorkovali krv sudionika. Prije, neposredno nakon i u redovitim intervalima šest sati nakon izlaganja drogi, sudionici su zamoljeni da ocijene učinke i svoje raspoloženje. Istraživači su također zabilježili njihove vitalne znakove i testirali kognitivne performanse.
Znanstvenici su otkrili da kako je koncentracija d-limonena rasla proporcionalno THC-u, sudionici su prijavili manje simptoma anksioznosti. Ovaj je rezultat bio najizraženiji u posljednjem ispitivanju, kada su sudionici udahnuli dva dijela d-limonena za jedan dio THC-a – vrlo visok omjer koji se prirodno ne bi pojavio ni u jednoj poznatoj vrsti kanabisa. “Ovo je stvar u ranoj fazi, ali super je to što je djelovalo – i još bolje, to je bio vrlo specifičan učinak”, kaže Vandrey. Osim smanjenja osjećaja tjeskobe ili panike kod sudionika, čini se da razine d-limonena nisu promijenile bilo koji drugi dio prijavljenih učinaka THC-a. “Čini se da je ovo vrlo ciljani učinak”, kaže on.
Takva su istraživanja “upravo onakva vrsta kontroliranih studija koje su nam potrebne da bismo doznali o dobrobiti [i] rizicima kanabisa”, kaže Deepak Cyril D’Souza, psihijatar sa Sveučilišta Yale, koji istražuje lijek. Međutim, s obzirom na visoke koncentracije d-limonena ispitane u novoj studiji, on upozorava potrošače da ne traže terpen samo na temelju ovog istraživanja—i upozorava da bi “komercijalni interesi mogli iskoristiti ovo kao što su učinili s CBD-om.”
Iako istraživači ne znaju točno zašto bi d-limonen mogao smanjiti anksioznost izazvanu THC-om, studije provedene na glodavcima sugeriraju kemijske promjene razina neurotransmitera serotonina, dopamina i gama-aminomaslačne kiseline (GABA) u mozgu. Važno je da d-limonen ne utječe izravno na djelovanje THC-a na mozak—što je vjerojatno razlog zašto ne utječe na druge aspekte opijanja, kaže Vandrey.
Prikrivanje mirisa
Nova studija je prva takve vrste, tako da ima nekoliko ključnih ograničenja. Sudionici su udisali isparenu verziju lijeka, tako da se nalazi ne mogu primijeniti na druge načine konzumacije (kao što su pušenje ili jedenje). A učinak isparenog d-limonena u laboratoriju bio je manje zamjetan u koncentracijama koje bi se prirodno mogle naći u kanabisu. Ipak, Vandrey primjećuje da je taj učinak također mogao biti niži od onog d-limonena konzumiranog u tipičnom, pušačkom okruženju. Kada netko puši travu, većina učinaka takvih aromatskih spojeva dolazi od toga što ih nastavljamo mirisati nakon početnog izdaha. Ali kao što je navedeno, sudionici studije morali su disati kroz filter kako bi prikrili miris.
Buduće studije mogle bi pomoći u otkrivanju načina na koji ti mnogi spojevi međusobno djeluju. Trenutačno “nema dovoljno informacija o interakcijama terpena u tijelu”, kaže Uma Anand, neuroznanstvenica s Imperial Collegea u Londonu, koja je proučavala kako izolirani terpeni kanabisa utječu na neurone štakora. Vandreyjev tim trenutno provodi slične eksperimente s drugim terpenima koji se nalaze u kanabisu, uključujući α-pinen i β-mircen.
Više istraživanja o učincima terpena potencijalno bi moglo dati vjerodostojnost nekim uobičajenim narodnim lijekovima za paranoju izazvanu kanabisom, kao što je žvakanje limunove kore, pinjola ili papra u zrnu—svi oni sadrže terpene koji se prirodno nalaze u kanabisu. Zapravo, ljudi koriste citrusno voće kao protuotrov za neželjene učinke kanabisa još od 10. stoljeća nove ere, kada je lijek korišten u Perziji, primijetio je Russo u svom radu iz 2011. godine. Godine 1848. škotski toksikolog Sir Robert Christison dokumentirao je korištenje takvog pristupa nakon što je konzumirao kanabis za zubobolju:
“Sljedećeg jutra,” napisao je Christison, “postojao je običan apetit, velika malaksalost, velika mana i kratkoća pamćenja, krajnje vidljivo produljenje vremena… Ovi su simptomi trajali do 14 sati, kada su u potpunosti prestali nekoliko minuta nakon uzimajući limunadu.”
Postavi prvi komentar na ovu objavu