Ivan Pernar: Odlikovat ću i pomilovati sve progonjene zbog kanabisa

Intervju s predsjedničkim kandidatom

Pomalo nevjerojatne ideje nam je otkrio Ivan Pernar, jedan od najpopularnijih političara u Hrvatskoj. U nama je transformirao ulogu predsjednika iz one “koja nema ovlasti” u onu koja definitivno može provesti konkretnu politiku.

PLAĆENI OGLAS

Na primjeru legalizacije bi uloga predsjednika definitivno dobila na značaju. Ako postoji jedna stvar koju netko na toj funkciji može napraviti, to je definitivno ogroman pritisak na vladajuće s ciljem legalizacije.

 

Što misliš o kanabisu kao biljci?

Mislim da je kanabis neistražena biljka, kad bi ljudi znali kako konoplja djeluje, onda ne bi bilo ni straha od kanabisa.

Između ostalog sam probao kanabis u obliku jointa, ali taj oblik ne preferiram zbog dima. Puno sam više uživao u konzumaciji ulja i kolačića od kanabisa, za što i mislim da je najbolji oblik konzumacije, posebice ulje.

Poznaješ li neku osobu kojoj je kanabis pomogao u životu?

Poznajem prijatelja iz Zagorja koje je imao ozbiljnih problema s nesanicom. Nije mogao normalno zaspati, međutim ako bi popušio joint prije spavanja, zaspao bi kao beba.

Za razliku od tableta koje je dobivao kao terapiju, od kojih je sljedeći dan bio ošamućen i loše bi se osjećao, od kanabisa mu ništa ne bi bilo.

Nesanica je jedan ozbiljan problem koji itekako može narušiti kvalitetu života, pogotovo uz današnje metode liječenja.

Liječenje multiple skleroze kanabisom?

Poznajem ljude koji boluju od MS i njima definitivno treba ponuditi konoplju kao alternativu, da se ne moraju „kljukati“ šakom tableta svaki dan.

Što je poanta, interes čovjeka da bude zdrav mora biti iznad interesa za profitom. Kada je u pitanju zdravlje, pogotovo ako osobi život o tome ovisi, tada želja za zaradom ne smije biti iznad interesa čovjeka!

Rizici konzumacije kanabisa?

Rizik je, recimo taj, da kad netko tko jede kolače ne zna da će tek za sat vremena djelovati i onda mu bude loše jer je ustvari uzeo duplu dozu. Nije ih dobro puno pojesti.

Postoje još i nuspojave poput pada krvnog tlaka, ali za nekog s visokim krvnim tlakom, to može biti i poželjna nuspojava. Najbitnije je napomenuti da ni kanabis, kao ni lijekovi za visoki krvni tlak ne liječe, već samo prikrivaju simptome.

Liječenje visokog krvnog tlaka se odvija kroz pravilnu prehranu i skidanje viška kila, a ne farmaceutskim načinom „evo ti šaka lijekova i riješen problem”. Kanabis je ovdje savršena alternativa upravo za njihove metode.

Koji je problem farmaceutske industrije ?

Problem je u današnjem načinu simptomatskog liječenja. Moderna medicina se danas bavi posljedicama, a ne pravim uzrocima bolesti. Cilj medicine nije izliječiti pacijenta, jer do kraja izliječen pacijent više nije mušterija.

Pošto zdravi ljudi ne idu u bolnice, one bi bile prazne i profita ne bi bilo. Pravi smisao bolnica nije da održavaju bolesne ljude živima već da ih liječe. Krajnji cilj bi trebao biti da ljudi što manje posjećuju doktora i da općenito manje koriste zdravstvene usluge.

Kad sam joj se pohvalio da sam dvoje ljudi izliječio vitaminom C, moja majka, koja je liječnica, mi je svojedobno rekla:

Sine, kad bi ja tako radila, mi bi ostali bez posla.

Ovaj sustav je plaćen po bolesnom čovjeku! Što je više bolesnih, propisanih terapija i liječenja, to farmaceuti i medicinsko osoblje imaju veću zaradu.

Da li su navedeni problemi rak rana današnje medicine?

Za ovo pitanje bi prešao u drugu sferu, što je jedan od najvećih zločina danas, a to je izmišljanje medicinskih dijagnoza. Ono se najviše očituje u psihijatriji, gdje se zdrave ljude danas prikazuje mentalno bolesnima.

Dolazi do sve većeg proširenja i uopćavanja dijagnoza, tako da danas svatko od nas može biti psihički bolesnik.

Svojedobno je o tome i napravljen dokumentarni film „Psihijatrija: Industrija smrti“. Preporučujem svakome da ga pogleda.

Zašto neke zemlje prepoznaju kanabis kao zaradu, a neke ne?

Zato što u nekim zemljama postoji kritična masa. Kada se u Americi natječu dva guvernera i jedan bude za legalizaciju, a drugi ne, tada narod odlučuje i većinom bira one koji su za legalizaciju.

Međutim, u Hrvatskoj mnogi građani zainteresirani za konoplju, još uvijek biraju isključivo među onima koji su za prohibiciju, pored mene, jedinog koji je za legalizaciju.

Misliš da su ljudi ključan faktor kod legalizacije?

Ključna stvar je u političkom djelovanju, da ljudi shvate da su nosioci vlasti i da vlast proizlazi iz njih.

Oni birači koji su za legalizaciju, a ne žele se uključiti u izborni proces idu na ruku nastavku prohibicije. Tek kada većina u Saboru bude ovisila o legalizaciji kanabisa, tada će se on i legalizirati.

Što misliš o aktivizmu vezanom za kanabis?

Ako aktivizam nije praćen političkim djelovanjem, on je šuplja forma. Smisao nije aktivizam sam po sebi, nego su cilj političke promjene. Navesti ću primjer homoseksualaca, koji su ušli u jednu žestoku vrstu političkog aktivizma da bi ostvarili svoja prava.

Homoseksualci su znali da pukim aktivizmom i šetnjama neće ništa postići. Ali, kad su rekli da će glasati za one koji podržavaju prava homoseksualaca, tada se nitko više nije usudio reći nešto protiv njih.

Oni nisu mala grupa ljudi, kao ni konzumenti marihuane, pa njihovi glasovi strankama itekako vrijede.

Mogu reći da su homoseksualci puno žešći po pitanju borbe za svoja prava. Borbeniji su i aktivniji od onih koji se, takoreći, bore za legalizaciju konoplje.

Nije ih bilo briga što je homoseksualizam kažnjiv zakonom i to što će ih zbog toga osuditi. Jednostavno su rekli:

Idemo se boriti za svoja prava

U pogledu aktivizma i političkog djelovanja, koja je razlika između homoseksualaca i konzumenata?

Razlika leži u tome što je konzumente strah. Oni se ne žele odati, skrivaju se u ormaru doslovno ih je strah reći javno svoj stav.

Jedan homoseksualac ima milijun razloga da ne ode na gay paradu, a opet ide na nju. „

Oni nisu mala grupa ljudi, kao ni konzumenti marihuane. Ukoliko bi konzumenti marihuane imali političku svijest i kad bi na izborima rekli da će podržati nekoga tko je za legalizaciju onda bi tek došlo do promjena.

Što misliš o medicinskoj konoplji u Hrvatskoj?

Medicinska konoplja je legalizirana, ali je visoka cijena čini nedostupnom. Što umjesto da makne crno tržište,  potiče ga.

Problem stigme u Hrvatskoj?

Jedan od načina na koji elita kontrolira ljude je strah. Jedini trenutak kad postaješ slobodan pojedinac jest onaj kad prestaneš brinuti što će drugi misliti o tebi.

Treba li država više ulagati u istraživanje o kanabisu?

Svaka suverena država bi trebala raditi sve aktivnosti koje imaju za cilj znanstvena postignuća, pogotovo ona s konkretnom primjenom i rezultatom.

Ako je evidentno da konoplja daje rezultate, samim time bi se trebala provoditi i svrsishodna istraživanja.

Koliko bi radnih mjesta donijela legalizacija?

Značila bi preporod, značila bi turizam cijele godine. Od cijele hrvatske bi napravili turističku regiju. O rastu poljoprivrede da ne govorimo.

Koji bi bili tvoji prvi potezi kao predsjednika ?

Ja kao predsjednik imam određene ovlasti. Postoje dvije stvari koje mogu učiniti kao predsjednik uz naravno zalaganje za legalizaciju.

Odlikovati ću sve konzumente koji su progonjeni zbog konoplje. Dobiti će državno odlikovanje s lentom koje će imati simbol konoplje. Također, sve progonjene zbog konoplje ću i pomilovati.

Onda se više ljudi ne bi sramili reći da su progonjeni zbog kanabisa, te ih ne bi bilo strah progona jer bi ih ja amnestirao.

Trenutno imamo sramotnu situaciju, da država troši novac i progoni ljude zbog doslovno 0.1 gram kanabisa. To je količina koju doslovno mrav može nositi.

Osim toga, borio bi se protiv sintetičke marihuane, koja je jako opasna, a savršeno legalna. Dakle, država dozvoljava sintetiku, a konoplju koja je prirodna biljka zabranjuje.

Borit ću se protiv svih skrivenih interesa i lobija, da se ljudima pomogne.

Tko ti danas može biti saveznik kod legalizacije kanabisa?

Svaka osoba, organizacija koja se bori za legalizaciju i svaki čovjek koji je progonjen zbog konoplje.

Što misliš o slučaju s Huanitom?

Huanita je spasilo to što se nije sramio izaći u javnost, odnosno što se odlučio postati javna osoba.

Kad je Huanito bio na suđenju, ja sam u Saboru prvi pozvao na njegovu amnestiju.

Kad će legalizacija u Hrvatskoj, tvoje procjene?

Teško je predvidjeti jer ovisi o mnogo čimbenika. Okvirno bih rekao u roku 5 do 10 godina.