Epilepsija i medicinska marihuana

Epilepsija i marihuana

Otkako se kanabis sve više konzumira u medicinske svrhe širom svijeta, vode se istraživanja koja bi trebala otkriti u čemu nam sve ta čudesna biljka može pomoći. Za razliku od mnogih drugih kroničnih bolesti koje se mogu liječiti dodatcima bez recepta, epilepsija zahtijeva poseban koktel kemikalija koji nije lako dostupan u lokalnoj ljekarni.

To je razlog zašto je kanabis, posebice njegov kemijski sastojak CBD (kanabidiol), postao toliko važan.

FDA (Food and Drug Administration) je odobrila klinička istraživanja kanabidiola (CBD) u svrhe liječenja epilepsije i sličnih napadaja. Također, prošle godine su odobrili lijek pod nazivom Epidiolex, peroralnu otopinu koja sadrži kanabidiol, za liječenje napadaja povezanih s dva rijetka i teška oblika epilepsije, Lennox-Gastautovim sindromom i Dravetovim sindromom.

PLAĆENI OGLAS

Rani rezultati kliničkih ispitivanja na Epidiolexu jasno pokazuju blagotvoran učinak CBD-a na neke vrste napadaja, ali potrebno je više istraživanja kako bi se u potpunosti razumjelo može li kombinacija THC / CBD proizvoda smanjiti opterećenje napadaja kod pacijenata koji ne reagiraju samo na CBD. Više o CBD-u kao lijeku saznajte ovdje.

Što je epilepsija? 

Epilepsija je kronični poremećaj stanica moždane kore koji se pojavljuje u 1 od 26 ljudi.
Epilepsija je kronični poremećaj stanica moždane kore koji se pojavljuje u 1 od 26 ljudi.

Epilepsija je okarakterizirana ponavljajućim napadajima promjenjivog intenziteta i učinka. Epilepsija predstavlja kronični poremećaj stanica moždane kore, koje iz različitih razloga postaju “prepodražljive” i reagiraju sinkronim izbijanjima električkih impulsa, što se manifestira epileptičkim napadajima.

Približno 1 od 26 ljudi će razviti epilepsiju tijekom svog života, a dvije trećine dijagnosticiranih osoba neće imati specifično podrijetlo za poremećaj. Ali možda je najteža činjenica da 34% smrtnosti u djetinjstvu nastaje zbog epilepsije ili nezgoda koje se događaju tijekom napadaja.

Uzroci epilepsije mogu biti brojni poremećaji središnjeg živčanog sustava:

  • prirođeni poremećaji razvoja, infekcije, tumori, bolesti krvnih žila
  • degenerativne bolesti – prirođene bolesti propadanja mozga
  • metabolički poremećaji – poremećaji izmjene tvari, ili traume

U dječjoj dobi, prema učestalosti, najčešći uzrok je porođajna odnosno neonatalna trauma, potom poremećaji razvoja krvnih žila, prirođena oštećenja, ozljede glave, infekcije, novotvorevine ili tumori.

U odrasloj dobi najčešći su uzrok:

  • moždani udari
  • ozljede glave
  • intoksikacije odnosno prekomjerno konzumiranje alkohola i/ili droga
  • tumori i infekcije

Međutim, značajan broj epilepsija su:

  • idiopatske (s nasljednom osnovom)
  • kriptogene (skrivenog, nevidljivog oštećenja)

Zašto kanabis pomaže ublažiti napadaje epilepsije? 

Nije posve jasno na koji način djeluje ekstrakt kanabisa kod pacijenata s epilepsijom. Jedan od potencijalnih mehanizama koji su uključeni može biti povezan s receptorom nazvanim GWR55, a koji može biti potaknut kanabidiolom i može utjecati na aktivnost živčanih stanica.

Dr. Hanuš koji je 43 godine istraživao primjenu kanabisa u medicinske svrhe je to ovako objasnio:

Mi smo objasnili zašto kanabis ima ljekovito djelovanje i uspješno liječi sve teške bolesti. To vam je kao da je kanabiodni neurotransmiter u mozgu – brava, a određeni sastojci u kanabisu ključ, koji u reakciji sa “bravom” pokreće takve efekte da liječi organizam od bolesti.

Počeci znanstvenih istraživanja

Marihuana i pokusi su usko povezani s W.B. O'Shaughnessyem.
W.B.O’Shaughnessy je bio jedan od prvih zapadnih znanstvenika koji je iskoristio kanabis kao lijek.

W. B. O’Shaughnessy, profesor na Medicinskom fakultetu u Kalkuti, među prvima se od zapadnjačkih liječnika zainteresirao za marihuanu kao lijek. Ispitivao je djelovanja marihuane na životinje, a kada je došao do zaključka da ona nije opasna, počeo je njome liječiti pacijente koji su bolovali od reumatizma, tetanusa i epilepsije.

1839. O’Shaughnessy je objavio rad u kojem je marihuanu opisao kao vrlo dobro antikonvulzivno sredstvo, a spomenuo je i tinkturu marihuane (otopina marihuane u alkoholu) kao učinkovit analgetik. Povratkom u Englesku 1842., svoje je spoznaje podijelio s engleskim kolegama, koji su uskoro počeli propisivati marihuanu za različite indikacije.

Američki liječnik R. R. M’Meens 1860. godine podnio je Liječničkom udruženju države Ohio izvještaj u kojem je priznao zasluge dr. O’Shaughnessya, te dao detaljniji pregled stanja i simptoma za koje se marihuana pokazala djelotvornom. Neka od navedenih stanja i bolesti bili su grčevi, reumatizam, bolne menstruacije, astma, epilepsija, problemi s nesanicom. M’Meens je, kao i O’Shaughnessy, naglasio izuzetnu sposobnost marihuane da poveća apetit.

Još jedan liječnik koji se istaknuo svojim velikim zanimanjem za terapijske učinke marihuane bio je H.A. Hare, koji ju je preporučivao za pacijente s terminalnim bolestima, te kao vrlo dobar lokalni anestetik za sluznicu usta i jezika, što je koristilo stomatolozima 19. stoljeća. Sve je veći broj liječnika eksperimentirao s marihuanom, a sažimanjem njihovih iskustava, ispostavilo se da se ona, u odgovarajućim dozama, pokazala učinkovitom i za prevenciju napada migrene, liječenju ovisnosti od morfija te za liječenje čira na želucu.

Znanstvena istraživanja 20. stoljeća 

U prvom istraživanju, izabrano je 15 bolesnika s dijagnosticiranom epilepsijom koji su imali barem jedan napad tjedno tijekom jedne godine. Nasumičnim odabirom je izabrano sedam osoba koje su primale CBD (200 ili 300 mg u suncokretovom ulju na dan), a preostale osobe su primale placebo. Tretman je trajao četiri i pol mjeseca. Nisu uočene razlike u podnošljivosti. Nije bilo definirano „evaluacijsko razdoblje“. Nakon četiri i pol mjeseca, na tjednoj osnovi, 1/7 bolesnika na placebu i 4/8 na CBD-u nisu imali napade.

U drugom istraživanju, 12 bolesnika s mentalnom retardacijom i čestim konvulzijama, primali su CBD ili placebo. Bolesnici su podijeljene u dvije skupine po šest osoba. Prva skupina je primala CBD (300 mg/dan prvi tjedan te 200 mg/dan tijekom iduća tri tjedna), a druga skupina je primala placebo. Tijekom zadnjeg tjedna, nije bilo razlike u učestalosti napada. Nije bilo razlika u podnošljivosti, osim nešto izraženije blage pospanosti uz CBD.

U trećem istraživanju, od 9 bolesnika s nekontroliranom temporalnom epilepsijom, kod kojih je prethodno liječenje višestrukim antiepilepticima bilo neuspješno, nasumično su odabrane četiri osobe koje su na postojeću terapiju primile CBD (200 mg/dan tijekom 3 mjeseca). Preostalih pet osoba je primalo placebo. Nisu uočene razlike u podnošljivosti. U skupini na CBD-u, 2/4 bolesnika bili su bez napada tijekom sva 3 mjeseca, a u skupini na placebu 0/5.

U četvrtom istraživanju, 12 bolesnika s nekontroliranom epilepsijom primalo je CBD (300 mg/dan) ili placebo u 2×2 križnoj studiji (kao „add-on“) tijekom 6-mjesečnih razdoblja. Nisu uočene razlike u podnošljivosti. Nisu uočene razlike u obrascima i učestalosti napada.

Ukupno, sva četiri istraživanja su stara (iz 1970-tih i 80-tih), vrlo niske kvalitete izvještavanja i puno je elemenata nepoznato. Radi se o izrazito malom broju liječenih bolesnika i kontrola, tijekom kratkih vremenskih razdoblja.

Novija istraživanja vezana uz ekstrakt kanabisa dodana su prijašnjim rezultatima prezentiranima na sastanku Američkog društva za osobe  oboljele od epilepsije u listopadu 2014. Studija je uključivala 23 sudionika s epilepsijom kod kojih drugi tretmani nisu djelovali. Istraživanja ustanovljavaju da su se, nakon što su uzimali ekstrakt kroz 3 mjeseca, njihovi epileptični napadi smanjili u prosjeku 32%. Moglo bi se zaključiti kako bi CBD (200-300 mg/dan, oralno) mogao imati veliki potencijal u temporalnoj epilepsiji.