Epilepsija i medicinska marihuana

Epilepsija i marihuana

Otkako se kanabis sve više konzumira u medicinske svrhe širom svijeta, vode se istraživanja koja bi trebala otkriti u čemu nam sve ta čudesna biljka može pomoći. Za razliku od mnogih drugih kroničnih bolesti koje se mogu liječiti dodatcima bez recepta, epilepsija zahtijeva poseban koktel kemikalija koji nije lako dostupan u lokalnoj ljekarni.

To je razlog zašto je kanabis, posebice njegov kemijski sastojak CBD (kanabidiol), postao toliko važan.

FDA (Food and Drug Administration) je odobrila klinička istraživanja kanabidiola (CBD) u svrhe liječenja epilepsije i sličnih napadaja. Također, prošle godine su odobrili lijek pod nazivom Epidiolex, peroralnu otopinu koja sadrži kanabidiol, za liječenje napadaja povezanih s dva rijetka i teška oblika epilepsije, Lennox-Gastautovim sindromom i Dravetovim sindromom.

Rani rezultati kliničkih ispitivanja na Epidiolexu jasno pokazuju blagotvoran učinak CBD-a na neke vrste napadaja, ali potrebno je više istraživanja kako bi se u potpunosti razumjelo može li kombinacija THC/CBD proizvoda smanjiti intenzitet napadaja kod pacijenata koji ne reagiraju na terapiju isključivo CBD-om.

Više o CBD-u kao lijeku saznajte ovdje.

Što je epilepsija?

Epilepsija je kronični poremećaj stanica moždane kore koji se pojavljuje u 1 od 26 ljudi.
Epilepsija je kronični poremećaj stanica moždane kore koji se pojavljuje kod 1 od 26 osoba.

Epilepsija je okarakterizirana ponavljajućim napadajima promjenjivog intenziteta i učinka. Predstavlja kronični poremećaj stanica moždane kore, koje iz različitih razloga postaju “prepodražljive” i reagiraju sinkronim izbijanjima električkih impulsa, što se manifestira epileptičkim napadajima.

Približno 1 od 26 ljudi će razviti epilepsiju tijekom svog života, a dvije trećine dijagnosticiranih osoba neće imati specifično podrijetlo za poremećaj. No, možda je najteža činjenica da 34% smrtnosti u djetinjstvu nastaje zbog epilepsije ili nezgoda koje se događaju tijekom napadaja.

Uzroci epilepsije mogu biti brojni poremećaji središnjeg živčanog sustava:

  • prirođeni poremećaji razvoja, infekcije, tumori, bolesti krvnih žila
  • degenerativne bolesti – prirođene bolesti propadanja mozga
  • metabolički poremećaji – poremećaji izmjene tvari ili traume

U dječjoj dobi, prema učestalosti, najčešći uzrok je porođajna odnosno neonatalna trauma, potom poremećaji razvoja krvnih žila, prirođena oštećenja, ozljede glave, infekcije, novotvorine ili tumori.

U odrasloj dobi najčešći su uzrok:

  • moždani udari
  • ozljede glave
  • intoksikacije odnosno prekomjerno konzumiranje alkohola i/ili droga
  • tumori i infekcije

Međutim, značajan broj epilepsija su:

  • idiopatske (s nasljednom osnovom)
  • kriptogene (skrivenog, nevidljivog oštećenja)

Zašto kanabis pomaže ublažiti napadaje epilepsije? 

Kako točno ekstrakt kanabisa djeluje na pacijente s epilepsijom nije sasvim jasno. Jedan od mehanizama za koji se smatra da bi mogli biti uključeni povezan je s GPR55 receptorom, koji bi pod utjecajem CBD-a mogao utjecati na aktivnost živčanih stanica.

Dr. Hanuš, koji je 43 godine istraživao primjenu kanabisa u medicinske svrhe, je to ovako objasnio:

Mi smo objasnili zašto kanabis ima ljekovito djelovanje i uspješno liječi sve teške bolesti. To vam je kao da je kanabiodni neuroreceptor u mozgu – brava, a određeni sastojci u kanabisu ključ, koji u reakciji s “bravom” pokreće takve efekte da liječi organizam od bolesti.

Počeci znanstvenih istraživanja

Marihuana i pokusi su usko povezani s W.B. O'Shaughnessyem.
W.B.O’Shaughnessy je bio jedan od prvih zapadnih znanstvenika koji je koristio kanabis kao lijek.

W. B. O’Shaughnessy, profesor na Medicinskom fakultetu u Kalkuti, među prvima se od zapadnjačkih liječnika zainteresirao za kanabis kao lijek. Ispitivao je djelovanje kanabisa na životinje, a kada je došao do zaključka da on nije opasan, počeo je njime liječiti pacijente koji su bolovali od reumatizma, tetanusa i epilepsije.

1839. O’Shaughnessy je objavio rad u kojem je kanabis opisao kao vrlo dobro antikonvulzivno sredstvo, a spomenuo je i tinkturu kanabisa (otopina kanabinoida u alkoholu) kao učinkovit analgetik. Povratkom u Englesku 1842., svoje je spoznaje podijelio s engleskim kolegama, koji su uskoro počeli propisivati kanabis za različite simptome.

Američki liječnik R. R. M’Meens 1860. godine podnio je Liječničkom udruženju države Ohio izvještaj u kojem je priznao zasluge dr. O’Shaughnessya te dao detaljniji pregled stanja i simptoma protiv kojih se kanabis pokazao djelotvornim. Neka od navedenih stanja i bolesti bili su grčevi, reumatizam, bolne menstruacije, astma, epilepsija te problemi s nesanicom. M’Meens je, kao i O’Shaughnessy, naglasio izuzetnu sposobnost kanabisa da poveća apetit.

Još jedan liječnik koji se istaknuo svojim velikim zanimanjem za terapijske učinke kanabisa bio je H.A. Hare, koji ga je preporučivao pacijentima s terminalnim bolestima te kao vrlo dobar lokalni anestetik za sluznicu usta i jezika, što je koristilo stomatolozima 19. stoljeća. Sve je veći broj liječnika eksperimentirao s marihuanom, a sažimanjem njihovih iskustava ispostavilo se da se ona, u odgovarajućim dozama, pokazala učinkovitom i u prevenciji napadaja migrene, liječenju ovisnosti od morfija te liječenju čira na želucu.

Znanstvena istraživanja 20. stoljeća 

U prvom istraživanju (1978.) od 9 bolesnika s nekontroliranom temporalnom epilepsijom, kod kojih je prethodno liječenje višestrukim antiepilepticima bilo neuspješno, nasumično su odabrane četiri osobe koje su uz postojeću terapiju primale CBD (200 mg/dan tijekom 3 mjeseca). Preostalih pet osoba je primalo placebo. U skupini na CBD-u 2/4 bolesnika bili su bez napada tijekom sva 3 mjeseca, dok ih je u skupini na placebu bilo 0/5.

U drugom istraživanju (1980.) izabrano je 15 bolesnika s dijagnosticiranom epilepsijom koji su imali barem jedan napad tjedno tijekom jedne godine. Nasumičnim odabirom je izabrano sedam osoba koje su primale CBD (200 ili 300 mg u suncokretovom ulju na dan), a preostale osobe su primale placebo. Nakon četiri i pol mjeseca 1/7 bolesnika na placebu i 4/8 na CBD-u nisu imali napade.

U trećem istraživanju 12 bolesnika s mentalnom retardacijom i čestim konvulzijama primali su CBD ili placebo. Bolesnici su podijeljeni u dvije skupine po šest osoba. Prva skupina je primala CBD (300 mg/dan prvi tjedan te 200 mg/dan tijekom iduća tri tjedna), a druga skupina je primala placebo. Tijekom zadnjeg tjedna nije bilo razlike u učestalosti napada.

U četvrtom istraživanju 12 bolesnika s nekontroliranom epilepsijom primalo je CBD (300 mg/dan) ili placebo u 2×2 križnoj studiji (kao “dodatak”) tijekom 6-mjesečnih razdoblja. Nisu uočene razlike u obrascima i učestalosti napada.

Ukupno gledajući, sva četiri istraživanja su stara (iz 1970-tih i 80-tih), vrlo niske kvalitete izvještavanja te je puno elemenata nepoznato. Radi se o izrazito malom broju liječenih bolesnika i kontrola, tijekom kratkih vremenskih razdoblja.

Novija istraživanja vezana uz ekstrakt kanabisa dodana su prijašnjim rezultatima prezentiranima na sastanku Američkog društva za osobe oboljele od epilepsije u listopadu 2014. Studija je uključivala 23 sudionika s epilepsijom kod kojih drugi tretmani nisu djelovali. Istraživanja ustanovljavaju da su se, nakon što su uzimali ekstrakt kroz 3 mjeseca, njihovi epileptični napadi smanjili u prosjeku 32%. Moglo bi se zaključiti kako bi CBD (200-300 mg/dan, oralno) mogao imati veliki potencijal u suzbijanju simptoma temporalne epilepsije.

 

Portal „vutropedija.com“ se ograđuje od odgovornosti izrade, posjedovanja, uporabe i prometa kanabisom u državama gdje je ilegalno. Pomno obratite pažnju na zakon i legalitet kanabisa u državi u kojoj se nalazite. Savjeti s portala „vutropedija.com“ ne mogu zamijeniti profesionalnu medicinsku pomoć. Za više informacija obratite se svom liječniku.

Postavi prvi komentar na ovu objavu

Ostavi komentar

Email adresa neće biti objavljena.


*